Postoji pet temelja na kojima se bazira islam. Oni su spomenuti u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhum, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “ Islam se temelji na pet stvari: Svjedočanstvu da nema boga sem Allaha i da je Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu Ramazana i hadždžu.” (Hadis prenose Buharija i Muslim )
S obzirom na vrijeme u kojem se klanjaju, razlikujemo dvije vrste namaza, i to:
a) pet dnevnih namaza, a to su: sabah, podne, ikindija, akšam i jacija-namaz, i
b) ostali namazi, u koje spadaju: džuma-namaz, dženaza-namaz, bajram-namaz, teravih-namaz, tehijjetu-l-mesdžid, istihare-namaz, hādže-namaz, lejl-namaz i drugi.
Da ponovimo, dnevni namazi su: sabah, podne, ikindija, akšam i jacija-namaz. Ovih pet namaza muslimani i muslimanke su dužni klanjati svaki dan, i to svaki namaz u određenom vremenu.
Namaz se sastoji od dva, tri ili četiri rekata, a rekatse sastoji: od jednog stajanja (kijam), jednog poklona (rukū´) i dvije sedžde.
Namaz se može klanjati samostalno i u džematu (zajednički).
Džemat znači zajedničko klanjanje namaza.
Svaki džemat mora imati: imama, tj. lice koje predvodi džemat, i muktedije, tj. lica koja pristaju za imamom u namazu. Džemat treba da ima i muezzina, tj.lice koje uči ezan i ikamet. Muezzin može biti jedan od muktedija, a i sam imam može vršiti dužnost muezzina.
Imam stoji naprijed, a muktedije se poredaju iza njega u redove (saffove), rame uz rame. U saffovima ne smije biti praznine.
Muktedije na stajanjima u džematu neće učiti ništa osim Subhaneke na stajanju prvog rekata. Na ostalim dijelovima namaza, na rukū`u, sedždama i sjedenjima, muktedije će učiti sve ono što uče kad i sami klanjaju. Kad imam na povratku sa rukū’a izgovori: Semi’allāhu limen hamideh, muktedije će izgovarati na kratkom stajanju samo Rabbenā leke-l-hamd. Muktedije će na stajanju trećeg rekata vitr-namaza učiti Kunut-dovu, pošto imam proudi: Bismillu, Fatihu i sūru. U noćnih farz-namaza, kada imam na prva dva rekata izgovori Vele-d-dāllin, muktedije treba da izgovore u sebi: Amin.
Imam uči Kur’an naglas samo na prva dva rekata u noćnih farz-namaza (akšama, jacije i sabaha). Isto tako, imam uči Kur’an naglas u džumanskom farzu na oba rekata, kao i u bajram-namazima (ramazanskom i kurbanskom).
Farzovi pet dnevnih namaza, teravih-namaz i vitr-namaz uz teraviju mogu se klanjati u džematu i samostalno.Džuma-namaz, dženaza-namaz i bajram-namaz mogu se klanjati samo u džematu.Sunneti, son-sunneti i ostali namazi mogu se klanjati samo samostalno.
Klanjanje namaza u džematu preporučio nam je Muhammed, a.s., rekavši da je namaz koji se klanja u džematu bolji od namaza koji se klanja samostalno za dvadeset i pet puta, tj. nagrada je za toliko veća.
U džematu se može klanjati u džamiji, i to je najbolje, a džemat se može uspostaviti u kući i na otvorenom polju.
Džamija je Božiji hram i sveučilište muslimana.
Džamija se zove Božiji hram jer se muslimani i muslimanke u njoj klanjaju Allahu, dž.š., mole Ga da budu sretni i zahvaljuju Mu na Njegovim darovima i blagodatima.
Džamija se zove univerzitet muslimana zato što se muslimani u džamiji podučavaju svojoj vjeri i onome što im je potrebno u životu.
Kao što smo napomenuli svaka džamija treba imati imama, mujezina, muteveliju i džemat (džematlije). – Imam je lice koje predvodi džemat i podučava ga vjeri. – Mujezin oglašava početak namaza učenjem ezana. – Mutevellija se brine o radu i imovini džamije. – Džemat, ili džematlije, su muslimani i muslimanke koji pripadaju određenoj džamiji, koji tu džamiju materijalno pomažu i u njoj klanjaju i podučavaju se vjeri.
Najstarija i najsvetija džamija je Ka’ba u Mekki, koju su sagradili pejgamberi Ibrahim i njegov sin Ismail, neka je na njih Allahov mir i spas. Prema Ka’bi muslimani cijeloga svijeta okreću svoja lica kada klanjaju namaz.
Poslije Ka’be najznamenitije su džamije: Muhammedova, a.s., džamija u Medini i Mesdžidu-l-aksa (Bejtu-l-makdis) u Jerusalimu.
Ako musliman ili muslimanka izostave namaz, dužni su ga što prije naklanjati. Namaz koji nismo na vrijeme klanjali zove se fā’ite (izostavljeni namaz). Namaz koji klanjamo u redovnom vremenu zove se vaktijje.Naklanjati se mogu samo izostavljeni farzovi pet dnevnih namaza i vitr-namaz, dok se ostali namazi ne naklanjavaju. Izuzetno, sabahski sunnet može se naklanjati, i to samo ako se naklanjava istog jutra do pred podne.
Red u naklanjavanju: Ako trebamo klanjati redovni namaz (vaktijje) a imamo i izostavljenih namaza, dužni smo prvo klanjati izostavljene namaze, i to po redu kako smo ih izostavljali, pa zatim klanjati redovni namaz. Naprimjer: Ako smo propustili sabah, podne i ikindiju-namaz, a trebamo klanjati redovni akšam-namaz, dužni smo najprije naklanjati farzove sahaha, podne i ikindiju-namazu, a zatim ćemo klanjati redovni farz akšamskog namaza. Ako tako ne postupimo, već klanjamo prije akšam-namaz, onda će nam taj akšamski farz biti pokvaren. Ako bismo, pak, klanjali redovni farz akšamskog namaza a izostavljene namaze: sabah, podne i ikindiju naklanjavali poslije sljedećih pet dnevnih namaza, neće nam biti pokvaren redovni farz akšam-namaza.
Red u naklanjavanju izostavljenih i redovnih namaza nije obavezan u tri slučaja:
- ako smo izostavili šest ili više namaza,
- ako nam je vrijeme redovnog namaza na izmaku i
- ako zaboravimo na izostavljeni namaz.
Žene koje izostave namaz u toku hajza i nifāsa nisu dužne te namaze naklanjati, a to smo spomenuli i kad smo učili o vjerskom kupanju (gusulu).
Klanjanje namaza Allah, dž.š., je strogo naredio. Zbog njegove važnosti u životu muslimana, namaz je spomenut na oko sto mjesta u Kur‘anu. Prema tome, ko izostavlja namaz čini veliki grijeh, a ako to čini zato što ne vjeruje da je namaz strogo Božije naređenje i ne priznaje da je koristan i potreban čovjeku, pa i ne strahuje od Božije kazne za propušteni namaz, prestaje biti musliman. Stoga smo dužni svaki izostavljeni namaz naklanjati i moliti Allaha, dž.š., da nam oprosti što smo propustili klanjati namaz u njegovom vremenu.
Musafir (putnik) je osoba koja pođe na put iz svog mjesta stanovanja u drugo mjesto udaljeno najmanje 18 sati pješačenja (90 kilometara puta). Mukim je osoba „kod kuće“. Osoba koja otputuje u mjesto bliže od 18 časova pješačenja od mjesta stanovanja smatra se mukimom, a ne musafirom. Musafir ima pravo i obavezu da farz-namaze od četiri rekata, tj. podnevski, ikindijski i jacijski farz, skrati na dva rekata. Sabahski i akšamski farz kao i vitr-namaz ne mogu se skraćivati. Sunnete i sun-sunnete musafir će posve izostaviti osim ako naročito za to bude imao dovoljno vremena. Ako ih odlući klanjali, neće ih skraćivati. Musafir je dužan da skraćeno klanja farz-namaze od 4 rekata. Ako bi klanjao cijele farz-namaze, počinio bi grijeh (kerāhet).
Ako musafir stupi u džemat za imamom koji je mukim i koji klanja redovni (vaktijje) namaz, neće skraćivati namaz nego će ga cijelog sa imamom klanjati. Ako musafir stupi u džemat kao imam muktedijama koji su mukim na farz-namazu od četiri rekata, dužan je da pred početak namaza obavijesti muktedije da je on musafir i da će predati selam na dva rekata, a da su oni nakon njegove predaje selama dužni naklanjati ostala dva rekata. Musafir, čim napusti svoj grad i predgrađe, odnosno selo, stiče pravo na skraćivanje namaza sve dok se sa puta ne povrati u mjesto svog stanovanja. Ako musafir za vrijeme putovanja odluči da na jednom mjestu ostane najmanje 15 dana, gubi pravo na skraćivanje namaza za to vrijeme. Ako musafir u toku putovanja izostavi koji namaz, dužan je naklanjati farz-namaze i to skraćeno.
Ovo su bila neka osnovna pravila kada je u pitanju namaz kao jedan od stubova vjere islama. Obavljanje namaza jeste vid obožavanja i robovanja Allahu. Obavljanje namaza mora biti stalno tokom čovjekova života i mora biti potpuno, tačno u određeno vrijeme i na tačno propisan način. Konkretan rezultat ispravno i potpuno obavljena namaza jeste lahak život, radost i klonjenje od razvrata i loših dijela.
