U Časnom Kur’anu se kaže: “O vjernici, propisan vam je post kao sto je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili” (sur El-Bekare, 183. ajet). Ramazanski post je muslimanima naređen druge godine po Hidžri. Njegovu važnost i tajnu čovjek nije u stanju da u potpunosti shvati. Najveća potvrda važnosti i uzvišenosti ove vrste ibadeta je što Allah, dž.š. posebno za njega nagrađuje.
Islamski učenjaci dijele post na tri kategorije:
1. – Običan post koji se sastoji od ustezanja od jela i pića i bračnih spolnih odnosa
2. – Posebni post koji bi se sastojao od ustezanja sluha, vida, govora, pokreta ruku, nogu i ostalih dijelova tijela od grijeha.
3. – Sasvim specifičan post, a to je post srca, oslobođen od svih niskih pobuda i dunjalučkih razmišljanja, uz odbacivanje svega osim Uzvišenog Allaha. Ovo je stepen vjerovjesnika, iskrenih i bliskih ljudi Allahu, dž.š.
Što se tiče posebnog posta, koji se sastoji od udaljavanja svih tjelesnih organa od grijeha, on bi se mogao nazvati postom dobrih i pobožnih ljudi. On se postiže kroz šest stvari:
a) Obaranjem pogleda od onoga što je loše i pokuđeno, od svega što zaokuplja srce i odvraća od sjećanja na Allaha, dž.š., kao što veli Muhammed a.s. u hadisu:
“Pogled je otrovna strijela Iblisova, Allah ga je prokleo. Ko ga ostavi iz strahopoštovanja prema Allahu, Uzvišeni će mu Allah dati takav iman čiju će slast osjetiti u svom srcu.”
b) Čuvanjem jezika od laži, ogovaranja, potvaranja, napadanja i svađe, uz obaveznu šutnju i upotrebu jezika u zikru Allaha, dž.š. i učenju Kur'ana.
c) Izbjegavanje slušanja onoga što je pokuđeno, jer sve što je zabranjeno izgovarati, zabranjeno je i slušati. Otuda Allah, dž.š. upoređuje onoga koji sluša negativno sa onim koji jede zabranjeno:”Oni mnoge laži slušaju i rado ono što je zabranjeno jedu.” (El-Maide:42)
Šutnja prilikom ogovaranja je – haram, kao što i Allah, dž.š.veli:”… inače, bićete kao i oni.” (En-Nisa’:140)
d) Sustezanjem ostalih dijelova tijela: ruku i nogu od pokuđenoga, kao i sustezanje stomaka od sumnjive hrane u vrijeme iftara. Naime, nije cilj posta ustezanje od halal-ishrane a onda iftarenje haramom, jer halal ne šteti svojom vrstom nego pretjeranošću, a cilj posta je minimalna upotreba hrane, jer je i halal lijek koji koristi ako se upotrebljava u razumnim količinama, a šteti u pretjeranom uzimanju. Muhammed,a.s. je rekao:”Koliko postača nema od svoga posta ništa osim gladi i žeđi?!”
Jedna grupa islamske uleme smatra da se to odnosi na iftar sa haramom, drugi kažu da je to suzdržavanje od halal-hrane, ali iftarenje sa mesom ljudi – ogovaranjem, a to je – haram, dok, opet, treća grupa ljudi smatra da je to onemogućavanje organa od grijeha.
e) Umanjivanjem hrane za vrijeme iftara, jer je Allah, dž.š., najmrža posuda koja se može napuniti halalom pun stomak. Kakva je, onda, korist od posta ako sve preko noći namirimo što nam je od hrane u toku dana prošlo.
Cilj posta i jeste sprečavanje razbuktavanja strasti, jačanje bogobojaznosti, pa ako se to naveče kroz hranu nadoknadi, ponovo će ojačati nefs i razbuktati se strasti koje su tokom dana zahvaljujući postu bile primirene. Slabljenje snaga koje su sredstva šejtanu u vraćanju na zlo, postiže se umanjivanjem hrane. Čak se ne preporučuje ni puno spavanja tokom dana, kako bi se osjetila glad, žeđ i slabljenje snage – faktora koji rasplamsavaju vatru strasti i pohota.
f) Da postač poslije iftara bude zabrinut živeći između straha i nade, ne znajući da li mu je post primijen ili odbijen.
Imami-Gazali citira neke islamske učenjake koji kažu: Koliko je postača koji mrse, a koliko je opet onih koji mrse, a – postači su! Onaj koji mrsi, a – postač je, to je onaj koji čuva svoje organe od grijeha, ali – jede i pije, dok je postač, a mrsi, onaj koji gladuje i trpi žeđ ali ne čuva svoje organe od grijeha.
Razmišljajući o islamskom postu nedvojbeno nam se nameću neki njegovi osnovni aspekti:
1. – Duhovni aspekt posta:
U postu je, prije i poslije svega, primjetan faktor potpunog predavanja Allahu, dž.š.i upotpunjavanje robovanja Gospodaru, Vladaru i Opskrbitelju ljudi. Post, koga je Allah, dž.š.učinio muslimanima obligatnom dužnošću, oslobađa čovjeka iz kandži njegovih strasti, iz zatvora njegovog tijela i približava ga melekima i duhovnim visinama.
Čovjek, kada mu se umnože blagodati, sve ih manje osjeća, i tek kada ih izgubi, počinje ih cijeniti i pravilno shvatati. Tek potom se spoznaje vrijednost Allahovih blagodati dodijeljenih nama kroz hranu i piće. Otuda se prenosi da je Muhammed,a.s. rekao: “Nudio mi je moj Gospodar da mi učini dolinu Mekke zlatnom. Rekao sam: “Ne, moj Gospodaru, nego učini me dan sitim a dan gladnim, pa kad izgladnim da se obratim Tebi i da Te spomenem, a kad se zasitim da Ti zahvalim.” (Prenosi Tirmizi)
Post izuzetno jača volju i odgaja postača u strpljivosti. Postač gladuje, a pred njim je hrana koja ga izaziva, trpi žeđ a na dohvat ruke mu je hladna voda, suzdržava se od prilaska ženi a ona mu je veoma blizu… Nema u tome kontrolora izuzev Allaha, dž.š., niti dokaza osim svoje savjesti i ništa ga ne podržava osim njegova svjesna i jaka volja. Imami-Ahmed,r.a., prenosi hadis u kome Muhammed, a.s., veli:”Za svaku stvar se daje zekat. Zekat tjela je post a post je pola strpljivosti”
Zna se da u čovjeku postoje tri snage: snaga strasti kao ona kod životinja, snaga srdžbe kao kod zvijeri i duhovna snaga kao kod meleka. Tek dominacijom duhovne snage nad preostale dvije, postiže se pola strpljenja. Postom vjernik pobjeđuje strasti stomaka i polnih organa i tako, zaista, post postaje pola strpljenja. Islam nije vjera slabosti i potčinjenosti, nego, naprotiv, vjera neprekidne borbe. Prvo u čemu se ogleda spremnost na borbu jeste strpljenje i čvrsta volja, pa ako se čovjek ne bori sam sa sobom, onda je on daleko od borbe sa neprijateljem. Ko nije u stanju, npr. da trpi glad jednog dana, kako će da podnese rastanak od porodice ili domovine radi postizanja nekog velikog cilja, koji traži velike napore i žrtve?
2. – Zdravstveni aspekt posta:
Nije samo prilika u postu da ojačaju duša, volja i strpljenje, već je u njemu prilika za jačanje i tijela. Mnogo je ljudi koji su zadobili bolesti zahvaljujući prekomjernom uživanju hrane ili pića, prelazeći granice dozvoljenoga. Muhammed,a.s., u hadisu koga prenose Tirmizi, Ibni Madždže i Ibni Hibban preporučuje da se jedna trećina napuni hranom, druga vodom, a treća trećina našeg stomaka da ostane slobodna za normalno udisanje zraka. Post je posebna prilika da se učini generalni remont našeg tijela. Kakve li mudrosti u riječima Resulullaha s.a.v.s.:”Postite – bićete zdravi!” (Prenosi Taberani)
3. – Socijalni aspekt posta:
Društvene tajne posta se naziru u prisjećanju gladnih i ugroženih, bez velikih govora ili tekstova, prisjećanje koje čini postač glasom svoga želuca i jaukanjem praznog stomaka. Onaj koji nije osjetio muku gladnog ili gorčinu žednog, on misli da su svi ljudi kao i on. Nije uopšte čudo što je Allah, dž.š., post učinio potpuno jednakim i bogatašu i siromahu.
Prenosi se da je Jusuf,a.s., puno postio, a u svojim rukama je imao stovarište hrane i ogromno bogatstvo, pa kad je upitan o tome rekao je: “Plašim se, ako se najedem, da ne zaboravim glas siromaha.”. Ovim primjerom Jusufa, a.s., se potvrđuje kontinuitet vjere, iste vjere koju su prenosili svi Allahovi poslanici, pa kao da je Jusuf, a.s., slušao Muhammedovu, a.s., poruku:
“Milostivi će se smilovati milostivima. Smilujte se vi koji ste na Zemlji, smilovaće vam se oni na Nebu.” (Prenose Ebu Davud i Tirmizi)
Ramazan je idealna prilika za otkrivanje tajni posta, duhovno uzdignuće, tjelesno ozdravljenje i zadobijanje Allahove dž.š.milosti. Molimo Allaha Plemenitog da tako i bude. Amin!
