S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Islamski zakoni o ishrani ili Halal hrana predstavljaju niz propisa iz Kurana datih u Šerijatskom zakonu, kojih se pridržavaju pripadnici islamske vjeroispovesti, a odnose se na na vrstu hrane koja se smije konzumirati, kao i na način njene obrade i pripreme. Ovi propisi takođe se odnose i na piće. Pojam halal (arap. حَلَال) na arapskom znači „dozvoljeno”, odnosno „legalno”, a koristi se za hranu i piće koji su dopušteni, nasuprot haram (arap. حَرَامْ), odnosno nedopuštenoj hrani i piću.
Pojam halal koristi se za hranu i piće koji su dopušteni pripadnicima islamske religije, odnosno muslimanima. Postoje i oni prehrambeni proizvodi čija je konzumacija u potpunosti zabranjena, odnosno haram. To su u prvom redu svinjetina, alkoholna pića i proizvodi pripremljeni od krvi životinja. Nije dopušteno ni meso životinja koje nijesu zaklane prema propisima šerijatskog zakona, što se može ustanoviti prema izgledu mesa. Je li nešto haram ili halal zavisi i od načina na koji je hrana pripremljena i obrađena, pa su tako jela pripremljena sa alkoholom, mašću, želatinom i sl. zabranjena, dok su ista ta jela pripremljena bez zabranjenih namirnica – dozvoljena. Potrošači halal hrane moraju biti upoznati sa porijeklom dodataka namirnicama, kako bi znali mogu li je konzumirati.
Muslimanima je dozvoljeno da jedu ono što je “dobro” (Kur'an 2: 168), to jest, hrana i piće identifikovani kao čisti, zdravi, hranljivi i prijatnog ukusa. U principu, sve je dozvoljeno (halal), osim onoga što je posebno zabranjeno. Za hranu se mogu koristiti svi djelovi dozvoljenih životinja, osim krvi. Pod određenim okolnostima, čak i zabranjena hrana i piće mogu se konzumirati bez činjenja grijeha, jer “zakon nužnosti” dozvoljava zabranjene radnje ako ne postoji nikakva opravdana alternativa. Na primjer, u slučaju da bi zbog nepostojanja halal hrane moglo doći do gladi, smatra se da nije grešno konzumirati zabranjenu hranu i piće.
Kuhinjski pribor koji se koristi za pripremu nehalal hrane može se ponovo smatrati halalom nakon što se sanira prema vjerskim zakonima.
Životinje čije se meso koje se ne sme konzumirati na bilo koji način svinja i divlja svinja, sve životinje mesožderi, ptice grabljivice, štetočine (kao što su miševi, pacovi, stonoge, škorpioni), insekti koje je prema islamu zabranjeno ubijati – mravi i pčele, insekti koji se smatraju odvratnim (poput muha i crva), životinje koje žive i na obali i u vodi (kao što su žabe i krokodili), mula i domaći magarac, sve otrovne i opasne morske životinje. Takođe je zabranjeno jesti i sljedeće meso: krv i proizvodi napravljeni od krvi, mrtvo meso, odnosno meso životinje koja nije zaklana, meso životinje koja je umrla od električnog udara, davljenja ili tupe sile, meso životinje koju su rastrgle divlje životinje, meso životinje koje je žrtvovano idolima.
U cilju što bržeg napredovanja životinje i postizanja što veće težine, one se hrane posebno proizvedenom hranom, koja vrlo često ima u sebi sadržaja koji su vjerniku zabranjeni u ishrani. Ukoliko se životinja hrani uobičajenom hranom, a povremeno i nečistom, potrebno je prije klanja takvu životinju zatvoriti, odnosno ne dozvoliti da jede nečistu hranu već samo čistu, kako bi se očistila, a najmanji period čišćenja životinje jeste tri dana. Ukoliko je životinja hranjena isključivo nečistom hranom, koja sadrži krv, životinjske ostatke, i slično, koji se melju, suše i uz određene dodatke pretvaraju u razne oblike životinjske hrane, njeno meso se mora izbjegavati.
Prvi od uslova koji Kuran nalaže je da predmet kojim se životinja kolje mora biti dovoljno oštar da u jednom potezu, na brz i milosrdan način, prereže ono što je potrebno prilikom klanja – dušnik, ždrijelo i dvije vratne žile. Ukoliko zbog određenih okolnosti to nije moguće učiniti, životinji se zariva oštar predmet u srce, kako bi se savladala i kako bi krv istekla. Nož mora da bude oštar, očišćen od krvi zaostale od prethodnog klanja. Poslije klanja mora se meso ostaviti da sva krv iz njega iscuri. Važno je takođe da se vodi računa o dobrobiti životinje, da se recimo ne kolje pred drugim životinjama, ne vidi nož kojim će biti zaklana i sl.
Još jedan uslov je da se prilikom klanja ne spominje ničije drugo ime osim imena Uzvišenog Allaha. Iz ovoga se zaključuje da ukoliko osoba koja kolje spomene ime nekog drugog, odnosno zakolje u ime neke osobe ili lažnog božanstva, meso dotične životinje je haram, jer ono dobija status žrtve, što je strogo zabranjeno. Spominjanje Allahovog imena pri klanju svjedoči postojanje svijesti kod osobe da to čini u ime Allaha, tražeći Njegovo dopuštenje i blagoslov, jer je jedino Allah gospodar života i smrti i jedino on ima pravo da oduzme život.
